ICELAND - Gdje Svaki Kutak Priča Svoju Priču

Nikad nisam bila zimski tip osobe. Odmalena sam voljela ljeto, a svake godine obavezno otputujem u toplije krajeve kako bih si skratila to depresivno hladno vrijeme koje me nikada nije previše inspiriralo.

Bio je travanj, igra preživljavanja već u opakom stadiju, a glava već debelo u oblacima. Na Survivoru smo često razgovarali o vanjskom svijetu, a posebno su nam drage teme bile baš o putovanjima. Razmišljala sam koja bi mi mogla biti sljedeća destinacija, s obzirom da me čekalo pola godine ljeta i tu sam dobila inspiraciju za Island.

Smješten u sjevernom Atlantiku, Island je zemlja zadivljujućih kontrasta. Zemlja gdje se vatra susreće s ledom, a ljepota prirode nema granica. Od veličanstvenih ledenjaka i moćnih slapova do famoznih gejzira i skrivenih geotermalnih izvora. Od dugih crnih pješčanih plaža koje divovski valovi nemilosrdno "šamaraju", do najmirnijih vulkanskih kratera koje nasumičnim biranjem ceste neočekivano sretneš iza brda. Avionske karte kupili smo otprilike dva mjeseca ranije direktno sa njihove PLAY avio kompanije, a letjeli smo iz Venecije. 540eur za dvije osobe se činilo kao dobra cijena s obzirom na period koji smo birali (prvi tjedan rujna). Znam da se avio karte mogu pronaći i jeftinije ovisno o periodu, ali nama je ova cijena bila prihvatljiva. Auto smo pustili na privatnom parkingu - Parcheggio San Marco, nedaleko od aerodroma – oko 70eur za 7 dana, u čiju cijenu je uključena usluga „shuttle bus-a“ (parking-aerodrom, aerodrom-parking).

Vrijeme na Islandu nas je dosta dobro služilo, no vrijeme tamo je teški PMS. Iz traumatično neispavanih olujnih noći u najvedrija jutra i tako nekoliko puta u tjedan dana. Navikne se čovjek na sve, ali definitivno smo odabrali zadnje trzaje za kampiranje u šatoru.

Kamper, odnosno auto sa šatorom na krovu unajmili smo preko stranice GO campers. Zaposlenik firme nas je dočekao na aerodromu, te nas odveo do njihove centrale nedaleko od aerodroma gdje smo preuzeli vozilo. Na njihovoj stranici ima raznih mogućnosti; od biranja kampera/auta, pa sve do raznoraznih dodataka. Mi smo uzeli jeftinije vozilo tog tipa jer cijene mogu doći i do sulude cifre uz sve dodatke, ali isplati se uzeti i nešto malo bolje. Jutra i večeri znaju biti baš vjetrovita i hladna, tako da bih sljedeći put, ukoliko bih opet birala isti period odlaska na Island, definitivno uzela vozilo s unutarnjim mjestom za spavanje umjesto sa šatorom na krovu. Ono što svakako savjetujem, je da se uzme pogon na sva četiri (4x4). Za mjesta poput Landmannalaugar, koja se nalaze u visinama, a ceste koje vode do njih su pravi poligoni, svakako treba biti bolje opremljen. U GO campersu nude nekoliko vrsta osiguranja – mi smo uzeli ono koje pokriva sve. Vrijeme na Islandu stvarno ne treba podcjenjivati, a svako mimoilaženje auta ili malo jače nevrijeme može napraviti štetu.

Dvije aplikacije su zaista korisne, a to su Parka (za plaćanje parkinga) i Safetravel – Iceland (za vremensku prognozu koju OBAVEZNO pratite, jer neke ceste znaju biti zatvorene zbog lošeg vremena). Postoje dva lanca supermarketa, a to su Bonus i Kronan. Kako Islanđani kažu; Bonus je jeftiniji, Kronan malo bolji.

Apsolutno sve i svugdje se može plaćati karticama, tako da gotovinu uopće nismo niti vidjeli.

1. DAN - DOLAZAK

Na Island smo sletjeli oko 18h, tako da i nismo imali previše vremena za lutanje. Preuzeli smo vozilo, obavili kupnju, te se zaputili prema Reykjaviku. Odlučili smo obilazak glavnog grada ostaviti za zadnji dan, tako da smo otišli direktno u kamp kako bi bili što odmorniji za sutrašnji dan. Prespavali smo u Reykjavik Eco kampu blizu samog centra Reykjavika. 40eur za dvije osobe i vozilo, što je uobičajena cijena za kampove tamo (cijene se kreću od 30 do 40 EUR za dvije osobe i vozilo). U svakom kampu postoje zajedničke kupaonice koje se u globalu zaista jako lijepo održavaju (naravno, ima i manje čistih – ali zato postoje recenzije). U nekim kampovima je tuširanje uključeno u cijenu, a u nekim kampovima plaćaš zasebno. 5 minuta tuširanja bude oko 2eur po osobi. Nisam rastrošna dok putujem, ali tuširanje je neki moj minimum koji ću si priuštiti nakon cijelog dana lutanja. 😊

Savjetujem da se kampovi unaprijed rezerviraju ukoliko se dolazi u kasno popodnevnim satima (može i isti dan, samo da nije baš last minute) jer se zna dogoditi da dođeš i sve bude popunjeno (to nam se dogodilo u prvom kampu koji smo prvotno htjeli). Postoji i opcija karte koja pokriva troškove svih kampova na Islandu i košta 179eur, no to sami procijenite isplati li vam se.

2. DAN – Popularni Zlatni krug

 Alarm nas budi u 6:30h, uredno nastavljamo do 7h. Noć je bila jako nemirna i otpuhala nam dušu. To je možda najveća mana šatora na krovu, jer kada jako puše – glava nema mira. Brzinski se spremamo, stavljamo Country radio i pravac Zlatnome krugu. Klasična tura Zlatnoga kruga koju mnogobrojne agencije vode započinje u Reykjaviku, pa odlaze u NP Thingvellir, zatim na Gejzir, pa na Gullfoss vodopad, opcionalno na Keriđ crater i još pokoju usputnu stanicu, pa smo po preporuci odlučili da se prvo uputimo prema Gejziru dok još nema puno ljudi i to nam je bila najbolja odluka.

Prva stanica – Geysir

Oko 8:30 smo već bili tamo i bilo je zaista zadivljujuće promatrati kako svakih 5-10 minuta Strokkur eruptira. Strokkur je najaktivniji gejzir na Islandu i općenito najpoznatiji gejzir na svijetu. Originalni Gejzir po kojem su ostali dobili ime već dugo miruje, a nalazi se na istom geotermalnom području kao i Strokkur, samo što izuzetno rijetko eruptira. Tamo postoji i staza koja vodi na vidikovac s kojeg možete promatrati erupciju izdaleka. Ulaz za cijelo geotermalno područje se ne naplaćuje, kao što se i na većini mjesta ne naplaćuje ulaz, ali se skoro svugdje plaća parking (6-8eur). Kod Gejzira se parking ne naplaćuje, ali možete popiti odličnu kavu – big Cortado im je Macchiato. Vječita borba s kavama po svijetu! 😊

Druga stanica – Gullfoss

Taman kada smo krenuli sa gejzira, busevi su se krenuli iskrcavati. Sljedeća stanica bila nam je vodopad Gullfoss, što bi značilo – Zlatni vodopad. Možda najmoćniji vodopad kojeg sam do sada u životu vidjela. Dramatičan pad od ukupno 32m bi mi u suštini stvarao blagu šizofreniju, jer svi već znaju koliko se bojim rijeka, ali ovaj je bio baš poseban. Postoji priča, da su početkom 20. stoljeća strani investitori htjeli uništiti vodopad tako što su planirali izgradnju hidroelektrane, no kći farmera koji je posjedovao zemlju na kojoj se slap nalazi, borila se svim silama, te prijetila kako će se baciti niz vodopad kao čin očaja ako izgradnja započne. Izgradnja se nikada nije dogodila, a proguglala sam i da se nitko nikada nije bacio niz Gullfoss. U čast farmerove kći Sigridur nalazi se i spomen-ploča kod vodopada.

Island je mokra Zemlja, pa savjetujem vodonepropusnu odjeću i vodootpornu futrolu za mobitel za ovakve izlete. Ja sam cijelo putovanje bila u tajicama koje se Bogu hvala brzo suše, ali eto, za one zimogrozne i djecu definitivno savjetujem jedne-dvije nepropusne hlače za preko tajica i dobru jaknu. Parking na Gullfossu se također ne plaća i imate suvenir shop koji nije ništa skuplji nego ostali u Reykjaviku.

Treća stanica – Keriđ crater

Vrijeme je počelo "šiziti" još kod Gullfossa, pa smo se već dobro smrzli došavši do Keriđa. Keriđ je vulkanski krater za koji se vjeruje da je, za razliku od nekih vulkanskih kratera koji su nastali eksplozivnim erupcijama, nastao kada se vulkan urušio u vlastitu praznu magmatsku komoru nakon erupcije. Na dnu kratera nalazi se jezero duboko oko 55m do kojeg se može spustiti, a može se prošetati i oko ruba kratera. Nama je bilo toliko hladno, a vjetar je postajao sve nemilosrdniji, da smo prošetali samo jedan dio oko kratera i vratili se u toplinu auta. Ulaz za krater se plaća 4eur po osobi, iako smo stekli dojam da nitko previše ne obraća pozornost na ulaženje. Balkanski mentalitet smo ostavili kod kuće i uredno platili ulaz unatoč tome. 😊

Četvrta stanica – Secret Lagoon i Golden Domes

Za kraj dana ništa bolje nego vruća kupka u geotermalnom izvoru. Secret lagoon je jedan od najstarijih bazena na Islandu, a temperatura vode je između 38-40 stupnjeva. S obzirom da nije bio vrhunac sezone, ulaznice smo kupili na licu mjesta – 24eur po osobi. U špici sezone se savjetuje da se ulaznice kupe unaprijed. Nakon lagune krenuli smo prema smještaju i to je bila jedina noć koju smo si priuštili u Golden Domes šatoru u nadi da ćemo doživjeti Auroru Borealis (polarnu svijetlost). Doba polarne svijetlosti započinje u rujnu, no prirodu ne možeš kontrolirati, pa ju nažalost na ovom putovanju nismo doživjeli. Nebo mora biti apsolutno čisto bez oblaka, a najvidljivije bude između 23h – 2h ujutro. Dan nakon što smo se vratili s puta, vidjela sam po Island stranicama da je Aurora krenula posvuda i sada sam rubna da odem na vikend putovanje samo da i to doživim! Što se tiče Golden Domesa – svakako preporuka. Šator je unikatno iskustvo, ali možda malo precijenjeno. 435eur jedno noćenje s popustom, pa tko voli neka izvoli. 😊

3. DAN – Seljalandsfoss, Skogafoss, Olupina aviona, Dyrholaey, Reynisfjara

Budimo se nešto malo kasnije nego planirano, a opet dovoljno da zakasnimo. Dan je bio savršeno sunčan, te ujedno i jedini potpuno sunčan dan koji smo imali, iako moram priznati da mi je Island puno draži tmuran i oblačan! Ima tu neku mistiku u sebi koja mu tako dobro stoji. Otišli smo po jutarnju kavu u obližnji lokalni kafić i odonda nismo više ni dana gubili na to. Svako jutro kuhali smo kavu i sipali u termosicu, i nigdje nismo pili bolju. 😊

Prva stanica – Seljalandsfoss

Dolazimo, autobusi već debelo krcaju ljude van, okrećemo se, nastavljamo dalje. Nije nam padalo na pamet gubiti vrijeme na turistički eksponiranim mjestima gdje su pretjerane gužve, pa smo odlučili u povratku ponovno svratiti ako bude manje ljudi.

Druga stanica – Skogafoss

Isto kao i sa Seljalandsfossom, ali se tako lijepa duga nadvila iznad vodopada, da smo odlučili ostati barem kratko. Island nudi toliko prirodnih ljepota koje usputno sretnete na svakom uglu, da se zaista nismo niti nervirali ako bismo nešto eventualno propustili. Parking na Skogafossu se ne plaća, ali uvečer kada jednodnevni turisti odu, parking služi kao kamp i on se naravno naplaćuje. Po recenzijama nije baš hvaljen, ali nismo ostali prespavati, pa vam iz prve ruke ne mogu reći kakav je.

Treća stanica – Olupina zrakoplova DC-3

Ova lokacija, poznata kao Solheimasandur Plane Wreck nalazi se nedaleko od mjesta Vik, na crnoj plaži Solheimasandur. Do olupine se ide pješice cca 45min u jednom smjeru. Cesta do tamo nema kraja. Užasno je dosadna, ravna i monotona, a plaža izgleda tako blizu! Lagana Fatamorgana. Postoji i kamion koji vodi do olupine, ali nam je cifra bila suluda za to. Malo rekreacije nakon toliko vožnje uvijek dobro dođe, a oni koji su kratki s vremenom slobodno mogu preskočiti ovaj izlet. Avion koji je usred leta ostao bez goriva i u čijoj nesreći nitko nije poginuo sada počiva na crnoj plaži. Fora za vidjeti i poslikati, ne i nužno. Parking tamo se naplaćuje.

Četvrta stanica – Dyrholaey brdo

Mali poluotok neopisivog krajolika s najslađim svjetionikom kao simbol tog područja. Meni osobno nešto najljepše što smo vidjeli na Islandu. U ljetnim mjesecima se mogu vidjeti poznate ptice Puffini kojima je Dyrholaey omiljeno stanište od svibnja do kolovoza. Mi ih nažalost nismo vidjeli jer su već odselili, ali cijelom stazom oko brda postoje informativne ploče o ptičjem svijetu. Također, kada je sezona gniježđenja ptica, pristup određenim dijelovima brda je ograničen, pa si provjerite prije dolaska. Ime Dyrholaey znači „otok s vratima na brdu“, što se odnosi na kameni luk koji se izdiže iznad Atlantskog oceana ispod kojeg manji brodovi mogu prolaziti. Sa Dyrholaeya se pružaju predivni panoramski pogledi na pješčane plaže, pa i na popularnu Reynisfjaru. Zabranjeno je prilaziti rubovima litica i nemojte niti pokušavati. Vjetar tamo zaista, ali zaista ne prašta. Mislim da me nikad u životu nije toliko propuhalo kao na tom brdu. Doslovno stojim, a vjetar me gura s noge na nogu. Prošetali smo jedan dio uz ograđenu stazu do litica, ali je jednostavno previše puhalo, pa smo krenuli dalje. Parking tamo se ne naplaćuje.

Peta stanica – Plaža Reynisfjara

Popularna plaža crnog vulkanskog pijeska koju ljudi znaju podcjenjivati. Reynisfjara je jedna od najljepših ali i najopasnijih plaža na svijetu zato što valovi nepredvidivo svoje kolo vode. U jednom trenutku se ocean čini mirnim, u drugom trenutku te ogroman val povlači u Atlantik. Na početku postoji čak i semafor koji obavještava ljude kolika je razina opasnosti taj dan na plaži, tako da to stvarno ne treba ignorirati. Parking se plaća oko 7eur do tri sata, a svaki sljedeći sat se plaća još toliko. Na svim parkinzima imaju postavljene kamere, tako da se nitko ne izvuće s plaćanjem. Odeš do plaže, poslikaš se, nadiviš Bazaltnim stupovima koji izlaze iz stijene, prošetaš se i odeš pojesti fantastičan hot dog nedaleko od plaže. I remember – Nikad ne okreći leđa oceanu. 😊

Šesta stanica – Vik i Myrdal

Posljednja stanica ispunjenog i predivnog dana. Smjestili smo se u kamp Vik koji smo platili 28eur za dvije osobe i vozilo. U tom kampu se dodatno plaća tuširanje 2eur po osobi. Ovo nam je bio najdraži kamp u kojem smo bili što se tiče sadržaja i čistoće. Imaju zajednički prostor za druženje u kojem ima i kuhinja, što je super ukoliko je loše i vjetrovito vrijeme, pa se ne moraš smrzavati kuhajući vani. Odmah do kampa nalazi se poznati Skool Beans Cafe koji radi od 9-17h, a kako smo kasno dolazili i rano odlazili, propustili smo najbolju kavu kako preporuke kažu, ali je svejedno fora mjesto za se poslikati, pa makar i sa svojom kavom u ruci. 😊

4. DAN – Svartifoss, Diamond beach i Glacier lagoon, polja lave, Vik i Myrdal

Standardno smo se probudili u 6:30 kako bismo što ranije krenuli na put. Pogled na brda iznad Vika iznad kojih je virilo jutarnje sunce bio je spektakularan. Kava je spremna baš kao i novi dnevni plan.

Prva stanica – Svartifoss („Crni vodopad“)

Svartifoss kao i plaža Reynisfjara poznat je po bazaltnim stupovima koji okružuju vodopad. Do Svartifossa se dolazi pješačenjem stazom unutar parka Vatnajökull. Šetnja traje oko pola sata, malo više ako se ide skroz do podnožja vodopada u jednom smjeru, a cijelim putem žubore i manji slapovi. U povratku smo na parkingu otišli do islandskog fast fooda, a ne možeš otići kući bez da probaš njihove specijalitete. Uzeli smo porciju fish and chipsa, a moje je srce osvojila juha od jastoga.

Park Vatnajökull je početno odredište i za izlet na ledeni pokrov; lijevo se skreće za Svartifoss, desno za ledenjak, ali uglavnom su to plaćene ture koje vas opreme za tu ekspediciju. Mi osobno nismo imali neku želju otići na ledenjak, ali smo im se svakako divili iz druge perspektive.

Druga stanica – Diamond beach i Glacier lagoon (Jökulsárlón)

Dvije prekrasne atrakcije, te ujedno i naša finalna destinacija prije povratka.

Diamond beach je crna pješčana plaža smještena uz obalu Atlantskog oceana sa koje promatraš kako se mali i ogromni komadi leda nasukavaju na nju. Promatraš kako se jezero Jökulsárlón riječno slijeva u Atlantik, te točno vidiš prijelomnu točku gdje se sile sudaraju i bore.

Glacier lagoon – ledena laguna, najveća je i najpoznatija laguna na Islandu, nastala od otapanja ledenjaka koji je dio masivnog pokrova Vatnajökull koji sam prije spomenula. Lagunu ispunjavaju veliki komadi leda koji se odvajaju od ledenjaka i plutaju po jezeru. Može se platiti vožnja brodom po jezeru što iznosi 45eur po osobi ako se ide grupno ili 80eur po čamcu ako se ide privatno. Imali smo sreću vidjeti jednog tuljana nedaleko od obale, pa nismo plaćali vožnju jezerom. Dva su parkinga, ali oba obuhvaćaju jednu parkirnu zonu, pa se autom može do sljedeće zone bez da se ponovno plaća. Ukoliko je i vama ovo finalno odredište i planirate nazad prema Viku, možete stati na još nekoliko odredišta ledenih laguna koje su malo manje razvikane, a svejedno čarobne!

Treća stanica – Vik i Myrdal

Nama se kamp u Viku toliko svidio, da smo odlučili još jednom prenoćiti u njemu. Krenulo je opako nevrijeme taman kada smo se smjestili, pa smo otišli do njihove pizzerije preko puta u kojoj imate pizzu s crnim tijestom. Pizza je bila odlična i tamo sam prvi put probala njihovo lokalno pivo s malinom – Helga koje mi je bilo odlično, a inače nisam ljubitelj piva. Dvije pizze i tri Helge platili smo malo više od 80eur, tako da definitivno nije jeftino hraniti se po restoranima na Islandu. Mi smo si većinu vremena sami kuhali jer smo kao dodatak uz vozilo uzeli mini kuhalo i roštilj.

Preko puta kampa imate i mini shopping centar s hranom, odjećom i islandskim tradicionalnim suvenirima. Najbolja investicija bile su mi vunene čarape koje sam uništila čim sam došla u Hrvatsku. Nemojte vunu prati u mašini. I ja sam znala da se to ne radi. 😊

5. DAN – Ponovni pokušaj Skogafossa, Seljalandsfossa i Landmannalaugar

Nije bilo izležavanja kao prvi dan. Imali smo misiju da pijemo kavu i doručkujemo uz najljepše prizore, tako da smo već u 7:30 bili ispred Skogafossa i bilo je savršeno mirno i prazno. Nije bilo duge jer je kiša cijelu noć padala, ali je zato snaga vodopada bila triput jača. Nismo se dugo zadržavali s obzirom da smo tu već bili, pa smo se zaputili prema Seljalandsfossu.

Druga stanica – Seljalandsfoss

Seljalandsfoss je jedan od najviših, najpoznatijih i najljepših vodopada na Islandu. Poseban je po tome što možeš prošetati iza vodopada, tako da ako nisi bio mokar do tada – sada ćeš sigurno biti. Malo dalje od Seljalandsfossa nalazi se još jedan skriveni vodopad Gljufrabui do kojeg se pješači. Skriven je iza velike stijene i smješten unutar uskog kanjona. Vrijeme je bilo kišovito i Seljalandsfoss nas je toliko oprao, da nismo imali volje otići na još jedno tuširanje, pa smo ga preskočili, iako kažu da je ovaj skriveni baš poseban. Parking kod Seljalandsfossa se plaća.

Treća stanica - Landmannalaugar

Ovu lokaciju su nam predložili u centrali GO campersa. Prekrasno područje u islandskoj visoravni poznato po svojim šarenim planinama, geotermalnim izvorima i vulkanskim krajolicima. Popularno je za planinarenje i nalazi se unutar prirodnog rezervata Fjallabak.

Prateći rutu koju nam je Google maps zadao, izgleda kao da smo se vozili sve poprijeko i naokolo, no jedina ruta kojom se može doći bez off roada, što je važno ukoliko ne želiš i ne možeš voziti kroz rijeke, je ruta F208. Put do gore je predivan. Od polja lave kojom se proteže duga, do nasumičnih biranja cesta koje te odvedu do vulkanskog kratera, pa i prelazak preko plitkog dijela rijeke koja je finalni korak do kampa Landmannalaugara. Sve je predivno! „Parking“ za rezervat se plaća samim ulaskom, a iznosi 3eur po vozilu i to provjeravaju prema ulasku u kamp. Kamp za dvije osobe i vozilo košta 39eur u koje nije uključeno tuširanje. Tuširanje po osobi košta 6eur i to nismo platili jer se odmah do kampa nalazi geotermalni izvor u kojem se možeš kupati koliko te volja i ne plaća se. Nismo išli planinariti jer nismo imali toliko vremena, a i toliko je puhalo, da nam je termalni izvor bio draža opcija. Proveli smo 3 sata na izvoru jer je vani bilo LEDENO, a i čekala nas je najhladnija noć do sada.

U kampu postoji još jedna zanimljivost, a to je Mountain mall. Tri zelena busa, od kojih je jedan prenamijenjen u mini market gdje možeš kupiti namirnice, lokalne svježe kekse, te naručiti topla pića i nama omiljeni „fireball shot“ – rakiju od cimeta. Drugi i treći bus čine planinarski restoran za pripremu brze hrane, u kojima se možeš smjestiti i uživati u naručenom prije nego se vratiš hladnim aktivnostima. Keksi s cimetom su im top, ali rakija od cimeta pobjeđuje! 😊

5. DAN – NP Thingvellir, Silfra freediving i Most koji spaja dva kontinenta

Prva stanica – Silfra

Nakon hladne noći u visinama čekao nas je još hladniji izlet na Silfri – ronjenje između dva kontinenta i to je jedino mjesto na svijetu gdje se može roniti između dvije tektonske ploče. Na getyourguide-u postoji puno opcija i vođenih tura koje se nude za ronjenje na Silfri, no meni je posebno za oko zapeo freediving s obzirom da su jedina kompanija koja to nudi. Bilo nas je samo troje plus vodič, što nam je dalo baš poseban ugođaj i sigurnost prilikom ronjenja. Ostale kompanije su krcate – bude sigurno 10-15 ljudi u grupi, ali na kraju se ionako svi sretnemo u vodi. Voda u Silfri je ledena – 2 stupnja, tako da smo imali 7mm odijelo za ronjenje, što ne umanjuje činjenicu da mi se od hladnoće lice toliko uvuklo u glavu da sam se osjećala kao da sam bila na najdivljijim tretmanima za pomlađivanje. Nismo bili više od pola sata i to nam je bilo sasvim dovoljno. Nakon ture smo dobili vruću čokoladu, a vani nam više nije bilo hladno. Turu smo platili oko 180eur po osobi, ali vidjela sam da ima i znatno jeftinijih tura koje nude snorklanje s disalicom i suhim odijelom. Svakako je izlet vrijedan novaca! 😊

Druga stanica – NP Thingvellir

Nacionalni park koji smo preskočili prvi dan baš iz razloga što smo ga odlučili spojiti sa ronjenjem na Silfri. Thingvellir je mjesto gdje je osnovan najstariji parlament na svijetu. Na ovom su mjestu Islanđani donosili zakone sve do 18. stoljeća. Smješten je u dolini između sjevernoameričke i euroazijske tektonske ploče i spada pod UNESCO. Ovuda se može prošetavati satima, a parking se plaća.

Treća stanica – Most između dva kontinenta

S obzirom da smo bili skroz u tim kontinentima, odlučili smo otići i do mosta koji spaja dvije tektonske ploče, odnosno dva kontinenta. Puhalo je kao ludo, pa je izlet bio kratak. Tražili smo kamp blizu Plave lagune s obzirom da nam je to bilo prvo odredište iduće jutro, pa smo pronašli Happy campers kamp. To je bio najjeftiniji kamp do sada ali goru noć nismo imali. Kako je vrijeme bilo kaotično, a kamp nije imao niti jedno stablo koje bi malo zaklonio kampere, nismo mogli oka sklopiti od "šamaranja" vjetra. To je mana šatora o kojoj sam govorila.

6.DAN – Blue lagoon i Reykjavik

Prva stanica – Plava laguna

Plava laguna jedna je od najpoznatijih geotermalnih toplica na Islandu, smještena u polju lave i jedno je od svjetskih čuda. Nastala je kao rezultat otpadne geotermalne vode iz elektrane Svartsengi koja je bogata mineralima – najviše silicijem i sumporom, koji su zaslužni za karakterističnu mliječno-plavu boju lagune. Ulaznicu smo rezervirali nekoliko dana prije, što svakako savjetujem ako ne želiš ostati bez mjesta. Na njihovoj stranici se može birati vrijeme dolaska i ovisno o vremenu i paketima formira se cijena. Mi smo birali 8h ujutro jer je za početak bilo najjeftinije (90eur po osobi), a i najmanje ljudi je bilo upravo u to vrijeme. Uzeli smo osnovni paket u kojem dobiješ jednu njihovu popularnu masku za lice i piće dobrodošlice. Maska je bila toliko dobra da sam si ju na izlazu i kupila. Klasično turističko ponašanje jedne žene, ali maska je zaista spektakularna! 😊

Tamo smo proveli tri sata što nam je bilo sasvim dovoljno i idealan trenutak da zaobiđemo gužvu koja se počela formirati.

Druga i zadnja stanica ovog putovanja – Reykjavik

Prije nego smo krenuli u sam centar Reykjavika, otišli smo se smjestiti u onaj prvi Reykjavik Eco kamp u kojem smo spavali i prvu noć. Vrijeme je bilo odlično, pa smo ga iskoristili da raširimo malo posteljinu na zraku. Putovanje u kamperu je zakon, ali je problem u Zemlji kao što je Island, što robu nemaš gdje sušiti, nego ju razvlačiš po autu i moliš da bude suho do nošenja. Pješice smo se uputili prema gradu i trebalo nam je nekih 20 minuta hoda do famozne crkve Hallgrimskirkja. Grad je predivan, ali me nakon svih ovih prirodnih ljepota najmanje zanimao. Prošetali smo se poznatim ulicama, pojeli najbolji kolač od mrkve, provodili vrijeme u predobrim record i book shoppovima i obišli poznatu crkvu.

Grad je zaista sve što trebaš – spoj modernog i tradicionalnog. Ono što zaista nisam mogla probati, a volim probavati specijalitete diljem svijeta, je fermentirani morski pas. Sorry Island, ovoga puta nije bilo Vikinga u meni. Let nam je bio u ranojutarnjim satima, tako da se nismo dokasna zadržavali u centru Reykjavika da osjetimo i noćni život. Auto smo punog spremnika vratili kod aerodroma na njegovo predviđeno mjesto, a sistem povratka je jako jednostavan.

Kao zaključak, ono što me najviše ljudi pitalo; Je li Island zaista skup koliko govore?

Pa…ono što ja uvijek volim reći – ništa nije skupo, nego si neke stvari jednostavno ne možeš priuštiti. Ako jedeš svaki dan po restoranima - skupo je, ako spavaš svaki dan po fancy smještajima - skupo je, ako svako jutro piješ kavu po coffee shoppovima – skupo je, ako ideš na sve moguće plaćene izlete – skupo je. Skupo je onoliko koliko si dozvoljavaš trošiti. Ja možda neću svaki dan davati novce na hranu u restoranima, ali ću si kupiti glupu masku za lice od 60eur ili otići na ronjenje za 200eur. Mislim da Island nije ništa skuplji od Hrvatske danas, ali pametno planiranje svakako može pomoći u uštedi.

Na Island se svakako planiramo vraćati, jer smo obišli samo južni dio. Sedam dana je jednostavno premalo da sve obiđeš kvalitetno, a da pritom ne ostaviš kičmu za volanom.

Primarno smo otišli odmoriti, pa opcija cjelodnevnog letenja s odredišta na odredište nije bila opcija i nismo pogriješili! 😊